Važnost čitalačke pismenosti

Osim što predstavlja temelj uspjeha u svim drugim predmetnim područjima,  čitalačka pismenost smatra se preduvjetom aktivnom sudjelovanju u većini područja života.

Čitalačka pismenost povezana je i sa sklonošću prema cjeloživotnom učenju te aktivnom sudjelovanju u društvenim i političkim događajima. Podaci iz brojnih istraživanja ukazuju na povezanost između čitalačke pismenosti  i završavanja srednje škole te nastavka školovanja u visokom obrazovanju. A diploma fakulteta, s druge strane, utječe na vrstu zaposlenja, kao i na kasnije prihode.

U današnjem svijetu, koji se mijenja velikom brzinom, ljudi su izloženi sve većoj količini pisanih informacija pa su im potrebne nove, kompleksnije kompetencije. Koncept čitalačke pismenosti danas se promatra i tumači na posve drugačiji način. Da bi aktivno sudjelovali u današnjem društvu znanja, pojedinci trebaju biti sposobni doći do informacija putem različitih medija, razumjeti ih, promišljati o njima i zauzeti kritički stav. Iz tog razloga, ispitivanje čitalačke pismenosti u PISA istraživanju usmjereno je na kompetencije koje uključuju pronalaženje, odabir, tumačenje i vrednovanje informacija i podataka iz različitih vrsta tekstova u stvarnim, autentičnim životnim situacijama.

Definicija čitalačke pismenosti

PISA definira čitalačku pismenost kao sposobnost razumijevanja, korištenja i vrednovanja tekstova te promišljanja i angažiranosti prilikom čitanja radi postizanja osobnih ciljeva, razvoja vlastita znanja i potencijala te aktivnog sudjelovanja u društvu.

Konceptualni okvir čitalačke pismenosti

Ispitivanje čitalačke pismenosti učenika u PISA istraživanju temeljeno je na sljedećim dimenzijama:

  • Tekst: PISA klasificira tekstove prema broju izvora, organizacijskoj i navigacijskoj strukturi, obliku teksta te vrsti teksta.
  • Procesi (čitalački zadaci): odnose se na kognitivne procese koji se aktiviraju prilikom čitanja poput pronalaženja informacija, pretraživanja i odabira relevantnog teksta, razumijevanja, tumačenja teksta, povezivanja informacija i zaključivanja,  vrednovanja kvalitete i vjerodostojnosti teksta te promišljanja o sadržaju ili obliku teksta.
  • Situacije: odnose se na kontekst i namjenu za koje je autor predvidio tekst. Na primjer, roman, osobno pismo i biografija koriste se u osobne svrhe. Priručnik ili izvješće koristi se u profesionalne svrhe. Udžbenik ili radni listovi koriste se u obrazovne svrhe.

Više o konceptualnom okviru čitalačke pismenosti možete pronaći ovdje.