Važnost čitalačke pismenosti

Danas se smatra da je čitalačka pismenost, osim što predstavlja temelj za uspjeh u svim drugim predmetnim područjima, preduvjet aktivnom sudjelovanju u većini područja života odrasle osobe.

Čitalačka pismenost povezana je i sa sklonošću prema cjeloživotnom učenju te aktivnom sudjelovanju u društvenim i političkim događajima. Podaci iz brojnih istraživanja pokazuju utjecaj čitalačke pismenosti  na završetak srednje škole i/ili nastavak tercijarnog obrazovanja. Čitalačka pismenost utječe čak i na odabir fakulteta, kao i na njihovu upornost u završavanju fakulteta. A diploma fakulteta, s druge strane, ponovno utječe na vrstu zaposlenja, kao i na kasnije prihode.

U današnjem svijetu, koji se neprestano mijenja, ljudi se susreću sa sve većom količinom pisanih informacija pa su im potrebne nove, kompleksnije kompetencije. Koncept čitalačke pismenosti danas se promatra i tumači na posve drugačiji način. Nekad se od pojedinaca očekivalo da upamte sve podatke i informacije koje su dobili, a danas se od njih traži da ih budu sposobni sami pronaći i koristiti. Da bi aktivno sudjelovali u današnjem društvu znanja, pojedinci trebaju biti sposobni doći do informacija preko različitih medija, razumjeti ih, promišljati o njima i zauzeti kritički stav. U skladu s time, ispitivanje čitalačke pismenosti pri kraju obveznog obrazovanja mora biti usmjereno na vještine koje uključuju pronalaženje, odabir, tumačenje i vrednovanje informacija i podataka iz različitih tekstova u stvarnim, autentičnim životnim situacijama.

Definicija čitalačke pismenosti

PISA definira čitalačku pismenost kao sposobnost razumijevanja, korištenja i vrednovanja tekstova te promišljanja i angažiranosti prilikom čitanja radi postizanja osobnih ciljeva, razvoja vlastita znanja i potencijala te aktivnog sudjelovanja u društvu.

Konceptualni okvir čitalačke pismenosti

Ispitivanje čitalačke pismenosti učenika u PISA istraživanjima zasnovano je na sljedeće tri dimenzije:

  • Tekst: PISA klasificira tekstove prema broju izvora, organizacijskoj i navigacijskoj strukturi, obliku teksta te vrsti teksta.
  • Procesi (čitalački zadaci): odnose se na kognitivne procese koji se aktiviraju prilikom čitanja poput pronalaženja informacija, pretraživanja i odabira relevantnog teksta, razumijevanja, tumačenja teksta, povezivanja informacija i zaključivanja,  vrednovanja kvalitete i vjerodostojnosti teksta te promišljanja o njegovu sadržaju ili obliku.
  • Situacije: odnose se na kontekst i namjenu za koje je autor predvidio tekst. Na primjer, roman, osobno pismo i biografija koriste se u osobne svrhe. Priručnik ili izvješće koristi se u profesionalne svrhe. Udžbenik ili radni listovi koriste se u obrazovne svrhe.

Više o konceptualnom okviru čitalačke pismenosti možete pronaći ovdje.