Jedna od najvažnijih zadaća škole je razvoj pismene osobe. Nekad je ta zadaća podrazumijevala pismenost u užem smislu, odnosno da sve odrasle osobe u društvu znaju čitati i pisati. Međutim, vještina pisanja i čitanja više nije dovoljna u današnjem svijetu koji se neprestano mijenja. Sve većom ulogom prirodoslovlja, matematike i tehnologije u današnjem društvu, važni ciljevi poput osobnog ispunjenja, pronalaženja zaposlenja i aktivnog sudjelovanja u društvu zahtijevaju da odrasle osobe, osim što trebaju znati čitati i pisati, moraju biti i matematički, prirodoslovno i tehnološki pismene. Iz tog razloga PISA stavlja naglasak na tri ključna područja: čitalačku, matematičku i prirodoslovnu pismenost.
Za razliku od definicije pismenosti u užem smislu, PISA definira pismenost kao sposobnost primjene znanja i vještina iz ključnih predmetnih područja koja je neophodna za osobno ispunjenje, za aktivno sudjelovanje u društvenom, kulturnom i političkom životu te za uspješno pronalaženje i zadržavanje radnog mjesta.
PISA stavlja naglasak na osnovno znanje, razumijevanje i vještine potrebne za učinkovito funkcioniranje u svakodnevnom životu. PISA polazi od pristupa da mladi ljudi ne mogu naučiti u školi sve što će im biti potrebno kad odrastu. Ono što trebaju steći tijekom obveznog obrazovanja jesu osnovna znanja i vještine iz ključnih predmetnih područja. Da bi dalje razvijali svoje znanje i koristili ga u svakodnevnom životu, trebaju razumjeti osnovne procese i načela te biti fleksibilni u njihovu korištenju u različitim kontekstima i situacijama.