Matematička pismenost

Matematička pismenost jedna je od ključnih elemenata pripremljenosti mladih za život u modernome društvu. Nekad je ona podrazumijevala postupke poput izvođenja osnovnih aritmetičkih vještina ili operacija, no u novije vrijeme koncept matematičke pismenosti i pripremljenosti mladih za sudjelovanje u društvu kao brižni, angažirani i promišljajući građani 21. stoljeća mijenja se zbog digitalizacije mnogih aspekata života, sveprisutnosti podataka u donošenju osobnih odluka, kao i zbog sve većih društvenih izazova u rješavanju problema poput klimatskih promjena, državnog duga, rasta stanovništva, širenja pandemijskih bolesti te globalizirane ekonomije.

Stoga je važno dobiti dobar uvid u to koliko adekvatno su mladi na završetku obveznog školovanja pripremljeni za primjenu matematike da bi razumjeli važna životna pitanja i rješavali probleme. Ispitivanje matematičke pismenosti u dobi od petnaest godina daje ranu indikaciju načina na koji će učenici reagirati u kasnijem životu u nizu različitih situacija vezanih uz matematiku.

PISA definira matematičku pismenost kao sposobnost pojedinca da matematički zaključuje te formulira, primjenjuje i tumači matematiku prilikom rješavanja problema u različitim stvarnim životnim kontekstima. Ona obuhvaća koncepte, procedure, činjenice i alate potrebne za opisivanje, objašnjavanje i predviđanje pojava te pomaže pojedincu da prepozna ulogu koju matematika ima u svijetu i da donosi dobro utemeljene odluke i prosudbe koje su mu potrebne kao konstruktivnom, angažiranom i promišljajućem građaninu 21. stoljeća.

Da bi bili matematički pismeni, pojedinci moraju prvo biti sposobni koristiti svoje matematičko sadržajno znanje da bi prepoznali matematičku prirodu situacije (problema), a zatim je formulirali na matematički način. Ta transformacija – od neodređene, neorganizirane stvarne životne situacije do dobro definiranog matematičkog problema – zahtijeva matematičko zaključivanje. Nakon uspješne transformacije, dobiveni matematički problem treba riješiti korištenjem matematičkih koncepata, algoritama i procedura naučenih u školi. No to može zahtijevati i donošenje strateških odluka o odabiru alata i redoslijeda njihove primjene, što je također manifestacija matematičkog zaključivanja. Konačno, pojedinci trebaju vrednovati matematičko rješenje tumačeći rezultate u izvornoj situaciji iz stvarnog života.

Konceptualni okvir matematičke pismenosti temeljeni je polazni dokument za razvoj ispitivanja matematičke pismenosti u PISA istraživanju. Konceptualni okvir matematičke pismenosti zasnovan je na sljedećim međusobno povezanim aspektima matematičke pismenosti:

• • (induktivno i deduktivno) matematičko zaključivanje i rješavanje problema – obuhvaća procjenjivanje situacija, odabir strategija, izvođenje logičkih zaključaka, razvoj i opisivanje rješenja te prepoznavanje načina na koji se takva rješenja mogu primijeniti
  • matematičko sadržajno znanje – PISA rezlikuje četiri kategorije sadržajnog znanja temeljene na matematičkim fenomenima: Promjena i odnosi, Prostor i oblik, Količina te Neizvjesnost i podatci.
  • konteksti u koje su smješteni problemi zajedno s vještinama 21. stoljeća koje podupiru matematičku pismenost i koje se razvijaju kroz matematičku pismenost. PISA razlikuje četiri konteksta: osobni, profesionalni, društveni i znanstveni.

Više o PISA-inom konceptualnom okviru matematičke pismenosti možete pronaći ovdje.