Osim pismenosti učenika u trima ključnim područjima (čitalačka, matematička i prirodoslovna pismenost), PISA ispituje i njihove međupredmetne kompetencije.

Financijska pismenost

U istraživanju PISA 2012 Republika Hrvatska sudjelovala je u međunarodnoj opciji ispitivanja znanja i vještina učenika iz područja financijske pismenosti.

Proteklih godina postoji sve veći interes za financijsku pismenost učenika. Mlađi naraštaji neće se samo u budućnosti morati susretati sa stalno rastućom kompleksnošću financijskih proizvoda, usluga i tržišta, već će se vjerojatno trebati nositi i s većim financijskim rizicima nego njihovi roditelji. Prije svega, imat će veću odgovornost za planiranje vlastite mirovinske štednje i ulaganja, kao i pokrivanje vlastitih potreba za zdravstvenom skrbi. Uz to, trebat će se nositi sa sve kompleksnijim i raznolikijim financijskim proizvodima.

PISA definira financijsku pismenost kao znanje i razumijevanje financijskih koncepata i rizika, a uključuje vještine, motivaciju i samopouzdanje za primjenu takvog znanja i razumijevanja s ciljem donošenja učinkovitih odluka u nizu različitih financijskih konteksta kako bi se poboljšala financijska dobrobit pojedinaca i društva te omogućilo sudjelovanje u ekonomskom životu.

Prikupljeni međunarodno usporedivi podaci o financijskoj pismenosti pružaju nastavnicima, kreatorima kurikuluma i donositeljima obrazovne politike, znanstvenicima i drugim interesnim skupinama bogati izvor kvalitetnih podataka o razinama financijske pismenosti učenika kako bi provodili nova istraživanja i razvijali bolje programe financijskog obrazovanja u školama te identificirali prioritete i pratili promjene tijekom vremena.

Više o konceptualnom okviru financijske pismenosti i rezultatima hrvatskih učenika možete pronaći ovdje. Primjeri zadataka iz financijske pismenosti dostupni su ovdje.

Rješavanje problema

U istraživanju PISA 2012 Republika Hrvatska sudjelovala je u međunarodnoj opciji ispitivanja znanja i vještina učenika iz područja rješavanja problema. Rješavanje problema se kao inovativno dodatno područje prvi puta ispitivalo u ciklusu PISA 2003 pomoću zadataka „papir-olovka“. U ciklusu PISA 2012 ispitivanje sposobnosti učenika za rješavanje problema provedeno je na računalima.

U modernom društvu cijeli život pojedinca sastoji se od rješavanja problema. Ubrzane promjene u društvu, okolišu i tehnologiji izazivaju i promjene u znanju koje se može primijeniti u rješavanju problema. Prilagodljivost, fleksibilnost, brzo učenje, znatiželja i spremnost na isprobavanje novih stvari i učenje iz pogrešaka samo su neke od ključnih kvaliteta za uspjeh u današnjem nepredvidljivom svijetu.

Koliko su mladi pripremljeni za rješavanje problema s kojima će se susretati u životu nakon formalnog školovanja kako bi dostigli svoje ciljeve u svom privatnom životu, na poslu i u daljem učenju? Ponekad će se možda trebati osloniti na svoja specifična znanja i vještine usvojene tijekom školovanja –  na primjer, prepoznati i riješiti neki matematički problem. Drugi problemi bit će manje vezani uz znanje naučeno u školi te će više zahtijevati snalaženje u novim, nepoznatim situacijama uz fleksibilno i kreativno mišljenje. Da bi uspjeli u životu, pojedinci trebaju biti sposobni primijeniti strategije rješavanja problema koje su naučili u školi, ali izvan kurikularnog konteksta u koji su one obično bile smještene tijekom školovanja.

Prema PISA-i, sposobnost rješavanja problema je sposobnost kognitivnog procesiranja radi razumijevanja i rješavanja problemskih situacija u kojima metoda rješavanja nije odmah očita. Ona uključuje našu spremnost na angažman u takvim situacijama kako bismo dostigli vlastiti potencijal kao konstruktivni i promišljajući građani.

Više o konceptualnom okviru sposobnosti rješavanja problema i rezultatima hrvatskih učenika možete pronaći ovdje.

Primjeri zadataka iz područja rješavanja problema dostupni su ovdje i ovdje.

Suradničko rješavanje problema

U ciklusu PISA 2015 Republika Hrvatska sudjelovala je u međunarodnoj opciji ispitivanja znanja i vještina učenika iz područja suradničkog rješavanja problema. Ispitivanje sposobnosti učenika za suradničko rješavanje problema provedeno je na računalima pomoću zadataka interaktivnog tipa.

Današnji poslovi traže od građana da budu sposobni rješavati nerutinske poslove, a te su se sposobnosti ispitivale u istraživanju PISA 2012. Međutim, rješavanje problema u današnje vrijeme zahtijeva suradnju između više osoba. Suradničko rješavanjem problema ima više prednosti od individualnog rješavanja problema. Članovi tima mogu međusobno podijeliti poslove, u rješavanju problema koristi se veći dijapazon znanja, gledišta i iskustava, a članovi tima mogu poticati jedne druge što vodi prema većoj kreativnosti i boljoj kvaliteti rješenja.

Suradnja za članove tima može biti veliki izazov. Posao može biti nejednako podijeljen među članovima tima, članovi tima mogu dobiti zadatke koji im se ne sviđaju ili nisu u skladu s njihovim sposobnostima. Neki članovi možda će manje doprinositi radu tima, dok će drugi davati veći prioritet postizanju vlastitih umjesto timskih ciljeva. Između članovima tima može doći do sukoba, što negativno utječe na pronalaženje kreativnih rješenja. Članovi tima možda će biti manje učinkoviti u koordinaciji zadataka, što može rezultirati smanjenom produktivnošću i gubitkom vremena. Takva je situacija često dovodi do loše komunikacije, nezadovoljstva članova tima te neučinkovito korištenje resursa. Uspješna suradnja zahtijeva zajedničke i konstruktivne napore od svih strana te stoga sama po sebi smatra vještinom.

Prema PISA-i, sposobnost suradničkog rješavanja problema definirana je kao sposobnost pojedinca da učinkovito sudjeluje u procesu u kojemu dva ili više sudionika pokušavaju riješiti problem zajedničkim znanjem, vještinama i trudom.

Neke su zemlje započele su s modificiranjem nacionalnih kurikuluma i nastavnih planova i programa kako bi svojim učenicima pomogli da usvoje vještine suradničkog rješavanja problema. Međutim, u mnogim zemljama suradnja kao vještina ne poučava se eksplicitno u školama, već se stječe kroz poučavanje drugih predmeta.

Kompetencije suradničkog rješavanja problema koje su se ispitivale u istraživanju PISA 2015 obuhvaćale su vještine kojima se učenici služe u radu na školskim projektima ili koje bi koristili na budućem radnom mjestu te u nekom javnom i društvenom kontekstu. U takvim situacijama od učenika se očekuje uspješna primjena vještina komuniciranja, upravljanja sukobima, organiziranja tima, postizanja konsenzusa te upravljanja napretkom.

Više o rezultatima hrvatskih učenika u području suradničkog rješavanja problema možete pronaći ovdje.

Više informacija o konceptualnom okviru suradničkog rješavanja problema možete pronaći ovdje.

Primjeri zadatka iz područja suradničkog rješavanja problema dostupni su ovdje.

Globalne kompetencije

Globalne kompetencije učenika novo su inovativno područje koje se po prvi puta ispitivalo na računalima u istraživanju PISA 2018.

Učenici 21. stoljeća žive u međuovisnom, raznolikom i promjenjivom svijetu. Diljem našeg planeta gospodarski, digitalni, kulturni, demografski i ekološki čimbenici oblikuju život mladih povećavajući svakim danom prilike za interkulturne susrete i interakcije. Ovakva kompleksna okolina istovremena predstavlja i priliku i izazov. Mladi danas moraju naučiti aktivno sudjelovati u međuovisnom svijetu, uvažavati međusobne kulturne razlike i koristiti njihove prednosti. Razvoj globalnog i interkulturnog načina razmišljanja je proces – cjeloživotni proces koji se može oblikovati obrazovanjem.

Globalne kompetencije su višedimenzionalne sposobnosti. Prema PISA-i, globalne kompetencije odnose se na sposobnosti razmatranja lokalnih, globalnih i interkulturnih pitanja i problema, razumijevanja i uvažavanja različitih gledišta i svjetonazora, uključivanja u otvorene, adekvatne i uspješne interakcije s ljudima iz različitih kultura te djelovanja u cilju sveopćeg blagostanja i održivog razvoja.

Ispitivanjem globalnih kompetencija učenika PISA želi dobiti odgovor na sljedeća pitanja:

  • U kojoj mjeri su učenici sposobni kritički istraživati aktualne probleme i pitanja od lokalnog, globalnog i interkulturnog značaja?
  • U kojoj mjeri su učenici sposobni razumjeti i uvažavati različita kulturna gledišta te se nositi s razlikama i konfliktima?
  • U kojoj mjeri učenici brinu za svijet i poduzimaju korake kako bi pozitivno doprinosili životima drugih ljudi i čuvali okoliš?
  • Koje razlike postoje među zemljama i unutar zemalja u dostupnosti obrazovanja za globalne kompetencije?
  • Koji se pristupi multikulturnom, interkulturnom i globalnom obrazovanju najčešće koriste u školskim sustavima diljem svijeta?
  • Kako se pripremaju učitelji i nastavnici za razvoj globalnih kompetencija učenika?

Ispitivanje globalnih kompetencija učenika u istraživanju PISA 2018 sastoji se od dviju komponenti: testa i popratnog upitnika. Testom se ispituju sposobnosti učenika za kritičko promišljanje o globalnim pitanjima, za prepoznavanje vanjskih utjecaja na različite svjetonazore i gledišta, za razumijevanje načina na koji treba komunicirati s drugima u interkulturnim kontekstima te za prepoznavanje i uspoređivanje različitih koraka za rješavanje globalnih i interkulturnih problema. Popratnim upitnikom prikupljaju se podaci o tome koliko su učenici upoznati s globalnim problemima, koliko su razvijene njihove jezične i komunikacijske vještine, kakvi su njihovi stavovi poput uvažavanja ljudi iz različitih kultura te kakve su im mogućnosti za razvoj globalnih kompetencija u školi.

Više o konceptualnom okviru područja globalnih kompetencija možete pronaći ovdje. Rezultati hrvatskih učenika u području globalnih kompetencija bit će objavljeni krajem 2019. godine.